1/2    

Rapide - završni test

Prije željno očekivanog otkrivanja na Frankfurt Motor Showu u rujnu, Kevin Hackett vozio se u Rapidu po Kuvajtskoj vrućini – posljednjoj dionici iscrpnog testnog programa za Aston Martinov novi četvoro vratni sportski automobil  i potpuni podsjetnik do koje krajnosti Aston Martin ide da naprave automobile kako treba.
Temperatura vani je 51 stupanj Celzijev.  Ne mogu vidjeti više od 100 jardi u bilo kojem smjeru zbog pijeska koji kovitla oko nas, ali mislim da „nema ničeg oko nas osim svijeta patnje“. Pustinja je beskrajna, ravna i  bez obilježja – udaljena koliko god moguće od romantičnog krajolika u kojeg se zaklinje Lawrence od Arabije, deva i šatora Beduina. Ovo je ekstremno okruženje. Ovo je Kuwajt.

Zanemarujući zanovijetanje u glavi, otvorio sam stražnja vrata Aston Martina i izašao pred strašnu vrućinu, kako bi iskusio iz prve ruke čemu  je izložen ovaj model. Svaki pedalj gole kože je iznenada na udaru pustinjskog pijeska i sve na meni govori da se vratim nazad u auto, gdje me čeka kožna, vrlo ugodna i klimatski kontrolirana oaza unutrašnjosti.  Nakon nekoliko minuta jedno zrnce pijeska previše pronalazi put iza mojih sunčanih naočala i tada priznajem poraz, otvaram ponovo stražnja vrata Aston Martina i penjem se nazad.

„Stražnja vrata Aston Martina“; da, dobro ste pročitali. Ovo je novi Rapid s četiri vrata – sada u potpunosti, nakon koncepta u 2006. godini – i prošao je sve dionice u testnom razvijanju. Od ledenih bespuća Arktičkog kruga do zapaljivog Srednjeg Istoka; od ludila Nurburgringa u Njemačkoj do kompleksnog Stelvio Pass u Italiji; Rapid je prošao i vidio sve  i iskreno, nije bio praznik.

U mojoj naivnosti, prije sam mislio da, ako se mehanika auta već dokazala kroz ovakvu vrstu testiranja, nije bilo potrebno to ponavljati za svaku izvedbu. Bio sam u krivu. Unatoč tome što se Rapidova VH konstrukcijska karoserija od ekstrudiranog spoja aluminija sa šest litrenim V12 motorom i Touchtronic mjenjačem već  dokazala kroz Aston Martinov postojeći asortiman i bila subjekt mnogogodišnjeg intenzivnog istraživanja i razvijanja, ne dozvoljava Rapidu „da prođe tako lako“(off the hook).

Ako je automobil  otporan na pustinju, može ići bilo gdje. Dok su u prošlosti proizvođači izvodili pre-produkcijska testiranja u ekstremnim uvjetima kao Death Valley ili Australijska divljina, nepodnošljiva vrućina koja je prisutna, može se stvoriti i u istraživačkom laboratoriju. Aston Martinov manager za auto inženjering ( Vehicle Engineering Manager) Simon Barnes, evidentno mu je bilo dosta pustinjske oluje,  pridružio mi se u Rapidu za objašnjenje. Pitao sam ga zašto, u ovo današnje vrijeme, smatra da je potrebno poslati auto tisuće milja na jednu od najokrutnijih lokacija na planeti, kada se sve ovo može obaviti u tvornici Gaydon. „Lako je ispeći auto u pećnici“, priznaje Barnes. „Ali bolje su prirodne visoke temperature, nego ambijentalne“.  Na primjer, opći uvjeti vožnje u Kuwajtu su zapanjujući. Auta se ovdje voze sudarajući se (bumper-to-bumper), što stavlja veći pritisak na sustav hlađenja i manje zraka je usmjereno u prednji dio auta. Postoji toliko varijabli da je samo testiranje u stvarnim uvjetima  zapravo prava stvar.

„Sama pustinja stvara svoje probleme i to jedinstvene probleme“. „Proveli smo samo jedan dan tamo“  on nastavlja „i već je prednje staklo razbijeno.  Prednja tablica je raslojena, a dok dođemo nazad do UK, vjetrobransko staklo biti će potrebno zamijeniti zbog stalnog nagrizanja od pijeska.
Zračne kutije treba dnevno ispražnjivati, a i vručina je utjecala na elektroniku. Unatoč tome što je Rapid, na prvi pogled, sličan DB9, sve je dizajnirano drukčije i ekstra dužina auta mogla je stvarati problem da Aston Martinov razvojni tim nije bio temeljit. Kako je Barnes nagovijestio, ovaj novi Aston Martin ima jak potencijal na Srednjem Istoku i tko kaže da ovi klijenti neće htjeti voziti kroz Kuwajt tijekom pustinjske oluje.